New Zealand travanj 1997.

 

Canberra, 2.svibnja 1997.

P O V J E R L J I V O

Can Vel    521-08-03/02-269/97

 

Dostaviti

 

MVP

n Kabinet mvp

n ured zamjenika

n II, IV,VII

Predmet: Sinteza događaja na Novom Zelandu u travnju 1997.

 

 

Vanjska politika

 

Posjet japanskog premijera Ryutaroa Hasimotoa zbila se na samom kraju mjeseca i predstavljala je sigurno najvažniji politički događaj za ovu udaljenu i još uvijek, unatoč sve razvijenijim komunikacijama, ipak vrlo izoliranu zemlju. Dokazuje to i Hasimotova žurba. Odmah po prijemu “preko crvenog saga” u Parlament, obavio je dvosatni razgovor s premijerom Jimom Bolgerom. Odmah zatim je bio nazočan službenom objedu, da bi  zajedno sa svojim domaćinom nakon objeda obavio “šetnju bushom”. Protokol posjeta je završio večerom. Je li Hashimoto otkazao predviđene susrete i razgovore s nepopularnim  dopredsjednikom vlade i rizničarom Winstonom Petersom (šefom NZ First) i šeficom laburista Helen Clark zbog nedostatka vremena, kao što je to objašnjeno, ili je nedostatak vremena bilo isprika kako bi se izbjegli ovi susreti, teško je procijeniti. Tek Hashimoto je u svom letu od Amerike preko Australije za Japan samo dotakao Novi Zeland. Razgovori su popraćeni uobičajenim izjavama o “obostranom interesu” i “jačanju međusobnih veza gospodarskih, vojnih i političkih”. Japan je drugi po veličini novozelandski trgovački partner sa 6 milijardi dolara razmjene godišnje. Pohvaljena je zajednička briga za okoliš i globalno zagrijavanje, te razmjena učitelja jezika. Najavljen je i posjet Jima Bolgera Japanu.

Dan prije dolaska Japanskog premijera, Jim Bolger je najavio dolazak njemačkog kancelara Kohla za 7. svibnja. Kohl bi trebao u Novom Zelandu ostati dva dana - ako i on zbog žurbe ne skrati posjet. Od Kohlove posjete najviše očekuje Air New Zealand, jer se nada dozvoli za povećanje broja letova preko Amerike u Njemačku.

Uz proslavu ANZAC dana kojeg Novi Zeland dijeli s Australijom podsjećajući se na angažiranje novozelandskih vojaka na udaljenim bojištima u prvom i drugom svjetskom ratu, pojavile su se i analize i budućih takvih mogućnosti, odnosno opasnosti za sigurnost Novog Zelanda.  Ministar obrane Paul East naglašava koliko je stabilnost u Azijsko Pacifičoj regiji bitna za Novi Zeland, pa stoga poziva na aktivnu ulogu Novog Zelanda u sprječavanju mogućih sukoba. Kao primjer se navodi otočje Spratly između Vietnama i Filipina. Za dokazivanja vlasništva tih stotinu sitnih otočića pretendiraju Kina Vietnam, Filipini, Malezija i Brunei., pa postoje umjerene šanse da zbog njih dođe i do ratnog sukoba, što ne bi izravno ugrozilo Novi Zeland, ali bi moglo ugroziti njegovo gospodarstvo jer 60% novozelandskog izvoza ide u tu regiju. Kao puno ozbiljnija moguća žarišta sukoba Paul East označava dvije Koreje, Indiju i Pakistan, te Kinu i Taiwan. Novozelandski ministar obrane s ozbiljnošću prati sve veće naoružavanje Istočno-Azijskih zemalja, koje su na oružje samo prošle godine potrošile 130 milijardi dolara. To na izvjestan način smanjuje vrijednost nazočnosti vojnih snaga Sjedinjenih Američkih Država u tom području. Novozelandski ministar pažljivo zbraja snagu oružja Azijsko Pacifičke regije i dolazi do 8 milijuna vojnika, 28.000 tenkova, 40.000 topova, 300 ratnih brodova, 160 podmornica, stotina brzih raketnih brodova i 9.000 zrakoplova. Cijela ta snaga više nije, zbog bitno povećane mobilnosti i polja djelovanja, tako jako udaljena od sićušnog Novog Zelanda, kao što je to bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa je osjećaj nelagode razumljiv. Naravno razumljiva je i želja ministra obrane da svoju ulogu i ulogu vojske promakne na višu razinu, budući da prosječni Novozelanđani baš i ne haju previše za ovo ministarstvo. Pogled na zemljopisnu kartu im je za to dovoljan. Ipak ministar obrane može imati pravo. Udaljenosti znaju zavarati.

Nakon što je Novi Zeland solidarno sa zemljama Zapada povukao veleposlanika iz Irana na konzultacije, novozelandski ministar međunarodne trgovine Lockwood Smith se - iznenadio na najavu iz Irana o zabrani uvoza novozelandske robe. Smith je izrazio zabrinutost, jer bi zabrana uvoza novozelandskih prehrambenih proizvoda u Iran (prošle godine u iznosu od 170 milijuna dolara), mogla - pogoditi iransko pučanstvo. “Nadam se da će prevladati hladne glave. Mi smo trgovali s Iranom tijekom dobrih i loših vremena” poslao je poduku Iranu ministar Smith.

Nedefinirana promjena imigracijske politike ustvrdjena 1995. godine rezultirala je u vrlo jasno definiranim brojkama. Sa 70% prije “nove politike” broj useljenika iz Azije je spao na 30%, a udio Europljana, poglavito Britanaca, se za toliko povećao. Zanimljivo je da je bitan posrednik u  imigracijskom biznisu, do prije 13 godina ministar imigracije Aussie Malcolm. On je svoje ministarsko iskustvo uporabio za otvaranje svojih agencija u Londonu, Hong Kongu, Aucklandu i Wellingtonu. Europljanima naplaćuje oko 3.000 $, a Azijatima oko 10.000 $ za svoje usluge. Međutim razlika u cijeni nije osnovni razlog spomenute promjene postotaka, jer ima puno Kineza iz Hong Konga i s Tajwana kojima spomenuta svota ne predstavlja problem. Možda ni traženje znanja engleskog jezika, te ni pristojba u iznosu od 20.000 $ po članu obitelji nije dovoljan razlog. Uzroci su duboki i dobro prikriveni.

Novozelanđani se pak na drugi način trude kako bi u svoju zemlju doveli što više ljudi iz Azije, ali - privremeno. Ministar turizma Murray McCully je obavio cijelu turneju po Aziji, posjetivši Beijing, Hong Kong, Shanghai i Seoul, kako bi osigurao Novom Zelandu bar dodatnu mrvicu od golemog milijardskog ljudskog potencijala, željnog bar kratkotrajnog izlaska iz dugogodišnje zatvorenosti.

Novozelanđani se raduju što će od 7. svibnja 1977. Njihova valuta biti na Čikaškoj robnoj burzi.

 

Unutarnja politika

 

Laburistički “ministar vanjskih poslova u sjeni” Mike Moore napao je Vladu zbog nemara i nedovoljne podrške izvozu novozelandskih mliječnih proizvoda, poglavito u Europu. Kao po vladu negativnu usporedbu naveo je veliko angažiranje premijera Jima Bolgera u obrani švercerice drogom Lorraine Cohen, dok je 4 milijarde dolara vrijedan izvoz mliječnih proizvoda posve  zanemaren.

            Mogućnosti Novog Zelanda da stigne i prestigne one zemlje koje su ga prestigle u zadnjih 30 godina, povećale bi se ako bi se primijenili recepti iz naručene studije profesora Geralda Scullya s University Texas “Taxation and Economic Growth in New Zealand”. Scully tvrdi da bi brutto društveni proizvod Novog Zelanda u razdoblju od 1946 do danas bio 50% veći, da su stope poreza zadržane na početnoj razini. Profesor Scully upozorava da bi država trebala imati upliv na najviše 20% gospodarstva (poput azijskih država), a ne na 30% kao što je to slučaj sada.

            Potpuno suprotno reagira Alliance prigodom Vladinog plana deregulacije poštanskih servisa. Alliance tvrdi da Novi Zeland ima najbolje uređene poštanske usluge na svijetu i pita se zbog čega treba mijenjati sustav koji je perfektan.

            Politički protivnici i na Novom Zelandu nalaze doista originalne načine za svoje obračune pred javnošću. Teme pak pokazuju ne baš preveliku zauzetost novozelandskih članova parlamenta. Laburistička članica parlamenta Dianne Yates je objavila fotografiju svog rivala, narodnjačkog člana parlamenta Boba Simcocka uz  napomenu kako je Simcock uživao marihuanu. Na fotografiji Simckock u svojim mlađim danima dugokos i u košulji psihodelične purpurne boje - sjedi sa svojim sinčićima blizancima i svojom ženom ispred svoje kuće! Nakon što je Simckock izjavio kako je “ludost iz ovakve fotografije zaključiti o nečijem uživanju marihuane”, Yatesova je bila preciznija: “Čovjek koji mi je dao fotografiju, rekao mi je da je Simckock pušio marihuanu”!

            Na pukotine u koalicijskoj vladi nadovezuju se i pukotine unutar samog narodnjačkog dijela. Tako je članica parlamenta iz narodnjačkih redova, bivša ministrica Kastherine O’Reagan izjavila da će zajedno s laburističkom šeficom Helen Clark agitirati protiv obveznog mirovinskog osiguranja, jer “je taj plan loš za žene”.

Statistika pokazuje da su u ožujku 1997. cijene prehrambenih proizvoda porasle za 1,1% što je najveći rast od svibnja 1995.

            Novi Zeland bi mogao postati zemlja u kojoj su zabranjeni pit bull terijeri. Javno mijenje se zgraža zbog zadnjeg slučaja, pogibije 59 godišnjeg Kolo Drisdalea, kojega su rastrgali ti krvoločni psi. Ljubav prema slobodi i sigurnosti šetnje građana će izgleda kod Novozelanđana nadvladati njihovu ljubav prema opasnim psima.

 

 

     Autor                                                                                                           Odobrio

 

mr Željko Šikić, dipl. ing.                                                               Jozo Meter, veleposlanik