Govor za Dan državnosti

 

Distinguished guests, Ladies and Gentlemen

On behalf of the Embassy of the Republic of Croatia for Australia and New Zealand, I welcome you.

Following the first multi-Party elections held for our Parliament on this day the 30^th of May, we celebrate the first legislated Parliament of Croatia which was formed back in 1990, which granted our freedom after 45 years of yugo communist imprisoment, and became the beginning of the creation of today’s free and indenpedent country - The Republic of Croatia.

May I beg your forgiveness for continuing my address in Croatian language - but the Mother tongue is the truest form of expression I know.

 

Cijenjeni gosti, Dame i Gospodo, Dragi Hrvatice i Hrvati

 

Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo obratiti Vam se na današnji dan u ime veleposlanstva republike Hrvatske za Australiju i Novi Zeland.

Danas slavimo veliki Blagdan, dan kad se nakon toliko povijesnih nedaća koje je prošao hrvatski narod, ponovno vrlo jasno i legalno otvorio put za ostvarenje osnovne težnje hrvatskog naroda - svoje vlastite samostalne, nezavisne države.

Put do tog dana je bio težak i dugačak, a put od tog dana bio je trnovit i pogibeljan, ali hrvatski je narod znao proći sve Scile i Haribde i danas hrvatski brod s jasnim i svima vidljivim oznakama svoje hrvatske pripadnosti plovi po moru koje je prema oluji kroz koju je prošao već prava bonaca. Doduše more još nije mirno kao ulje, za mnoge narode navikle na udobnost i mirni razvoj bilo bi to još uvijek uzbudljivo i neugodno razdoblje. Za nas Hrvate ovo je pak doista prava utiha. Naravno ovakva situacija nas ne zavarava. Oprez je ostao usađen i sasvim dobro dolazi u trenucima kad je potrebno pravilno reagirati na preostale pokušaje okretanja povijesnog kormila unatrag.

Dan naše Državnosti je zgodan povijesni trenutak za prisjećanje na ovo toliko uzbudljivo i veličanstveno razdoblje u kojem se gotovo iz pepela ponovno na noge podigla i iznad oblaka uzdigla hrvatska državna misao. 30. svibnja 1990. se nakon veličanstvene pobjede novoosnovanih hrvatskih stranaka na prvim slobodnim izborima nakon drugog svjetskog rata u našem glavnom gradu Zagrebu nakon dugog vremena sastao Sabor u kojem je velika večina zastupnika mislila i govorila hrvatski, te bila spremna zastupati hrvatske interese.

Nešto više od mjesec dana ranije hrvatski narod je pokazao, da 45 godišnji komunističko jugoslavenski pritisak nije ugasio njegovu nacionalnu svijest. Izabrao je svoje hrvatske predstavnike, uglavnom do tad anonimne ljude, nasuprot svim očekivanjima vladajućih komunista. Komunisti su naime svoje laži i licemjerje po prvi put od početka svoje vladavine bili umotali u celofan slobodnih izbora. Računali su na snagu medija kojima su u cjelosti upravljali, te na dugogodišnju promiđbu u kojoj je sve s oznakom hrvatskog imalo negativni predznak. Golemo je bilo iznenađenje i u Hrvatskoj i u bivšoj državnoj tvorevini kojoj zbog ekoloških razloga, ne bih ovdje želio spominjati ime, i u Europi i u cijelom svijetu. Pa zar su Hrvati toliko potlačeni u zemlji u kojoj žive, toliko rasuti po cijelom svijetu, sačuvali takvu snagu, toliku slogu i želju za svojom nezavisnošću? Zar je moguće da su se odjednom pokazali toliko povezanima. Kao da je sam Bog stvorio i održao te nevidljive niti veza od Hrvatske preko Njemačke i drugih Europskih zemalja, preko Sjeverne i Južne Amerike, do Australije i Novog Zelanda. Kao nekakvim magičnim mehanizmom pokrenut hrvatski razasuti organizam  je iz stanja prisilne umrtvljenosti odjednom oživio. Hrvati u domovini i inozemstvu zbili su svoje redove i zemljopisna udaljenost odjednom kao da je isčezla. Veliki dio pothvata obaranja komunizma je tako obavljen. 45 godišnji jugokomunistički projekt srušio se kao kula od karata. Sustavno stvarana iskrivljena slika pred očima svijeta je odjednom dobila svoj pravi oblik. Na vidjelo su pred lice svijeta izišle istine pomno skrivane iza licemjerne magle, koju su jugokomunisti tako pažljivo stvarali. I zaprepašteni svijet je počeo shvaćati da je, iza golemog Potemkinovog  sela stajao progon jednog starog europskog naroda, koji je bio doveden na rub odumiranja i nestajanja. Na svjetlo dana su odjednom izišle sve strahote kroz koje je hrvatski narod prošao pod jarmom jugokomunista. Bleiburg, križni put, strijeljanja hrvatskih domoljuba po svim dijelovima lijepe naše, uhićenja i zatvaranja, progoni, egzekucije u zemlji i inozemstvu. Upaljene su konačno javno svijeće za hrvatske mnogobrojne žrtve. Iscrpljeni hrvatski narod dobio je prigodu upravljati sa svojom rodnom grudom i zaustaviti besramnu tuđinsku ekploataciju svojih resursa.

Na žalost dio onih koji su mislili da će njihova bezobzirna vladavina trajati vjećno nije se mogao pomiriti sa sudbinom. Jugoslavenska narodna armija i srpski banditi u Hrvatskoj, dakle četnici i komunisti opet javno zajedno, pokušali su uporabiti golemo naoružanje, i ognjem i mačem ponovno vratiti Hrvate u ropsku poziciju. Nad Hrvatima se nadvila još jedna stravična povijesna opasnost. Posve jasno se ocrtao još jedan trnoviti put koji je trebalo prijeći. Trebalo je srcem i umom suprostaviti se strašnom oružju i iskonskom divljaštvu. Ipak nije bilo oklijevanja. Gotovo goloruki hrvatski domoljubi su na napade odgovorili protunapadima, na nadmoć u oružju hrabrošću. Čudo koje se dogodilo prigodom izbora ponovilo se. Hrvatski narod kojemu je u povijesti glavna prepreka u težnji za samostalnošću bila razjedinjenost, ovaj put je zbio svoje redove. Božjom providnošću nije se ponovila tragedija podijeljenosti hrvatskog narodnog bića iz drugog svjetskog rata. I oni kolebljivi pridružili su se odlučnima, i oni nejaki podržali su hrabre. A Hrvati iz dijaspore, ne samo da su postali glasniji nego ikad, ne samo da su i moralno i materijalno stvorili most podrške i pomoći, nego su se mnogi odlučili doći i pridružiti se borbi za opstanak Hrvatske. Iz nezaboravnih dragovoljačkih grupa i lojalnih policijskih postrojbi, preko veličanstvenog Zbora Narodne Garde stvorila se hrvatska vojska. Srpski imperijalisti su ubrzo shvatili da je njihov rat za održanje dominacije nad Hrvatskom izgubljen. U svom bijesu nastojali su uništiti što više, ali su na taj način još ubrzali i potcrtali svoj poraz.

        Usporedo s požrtvovnom obranom Hrvati su uspjeli pozornost svijeta usmjeriti prema priznanju svoje Države. Koliko god to u onim danima izgledalo sporo gledajući iz današnje perspektive dogodilo se to munjevito. Večina država svijeta, među prvima i Australija, priznale su Hrvatsku kao samostalnu i nezavisnu državu. Hrvatski barjak se zavijorio ispred zgrade Ujedinjenih Naroda u NewYorku.

Put ka punoj nezavisnosti i slobodi s tim nije bio okončan. Uslijedili su mjeseci i godine kombiniranog diplomatskog i vojnog učvršćenja naše države. Trebalo je još puno požrtvovanja, hrabrosti i mudrosti. Međutim sad je svakome jasno da je naš trnoviti put pri samom kraju. I u posljednjem okupiranom dijelu naše domovine upravo se uvodi hrvatska vlast. U isto vrijeme kao i u cijeloj Hrvatskoj u Istočnoj Slavoniji su provedeni izbori za županijski dom Sabora i za lokalne organe vlasti. Ustrojavaju se lokalne skupštine. Hrvatski državni simboli su istaknuti, hrvatske poštanske, električne i druge službe su uvedene. Uvedena je i kuna kao jedino sredstvo plaćanja. Pojedinačni slučajevi iskazivanja odioznosti prema hrvatskim simbolima samo su odraz nemoći. Srpski su vijećnici ponegdje tako čekali iza vrata dok se  pred početak konstituiranja skupštine odsvira hrvatska himna. Međutim zvuci “Lijepe naše” su se čuli i kroz vrata. A uskoro neće ni biti nikakvih vrata iza kojih bi se oni mogli skrivati.

Dakle još malo vremena nas dijeli od potpune slobode. Još malo pa će svaki Hrvat moći poći u Vukovar. Vukovar će postati mjesto hodočašća Hrvata. Mjesto koje će nas uvijek podsjećati na žrtve koje je hrvatski narod podnio u borbi za svoju slobodu, na vitezove koji su položili život zbog postizanja tog svetog cilja. Svi hrvatski Vukovari će nas pak podsjećati na veličanstvenu pobjedu koju je hrvatski narod svojom slogom postigao u ovom bitnom trenutku naše povijesti. Potaknut će nas da se još više okrenemo budućnosti, da konačno slomivši dugogodišnje okove, pokažemo svijetu svo naše umijeće na demokratskom, gospodarskom, kulturnom, znanstvenom, ekološkom, športskom polju.

Hrvatska sigurno stupa na slijedeću stepenicu svog razvoja. Hrvatima je konačno moguće dati svoj doprinos čovječanstvu pod svojim tisućljetnim imenom, i oni će to ponosno učiniti.

Dani stvaranja ove naše današnje hrvatske države ostat će u trajnoj uspomeni živućih generacija, i kao epopeja će se pronositi kroz buduće generacije hrvatskih ljudi. Kao uvijek sviježa i snažna napomena što su sve Hrvati spremni učiniti i žrtvovati za slobodu svoje lijepe domovine.

Neka nam vječno živi naša sveta, nezavisna i slobodna država Hrvatska.

 

 

Sydney, 30. svibnja. 1997