Canberra 22 svibnja 1997.
P O V J E R L J I V O
Can Vel
521-08-03/02-302/97
Dostaviti
MVP
n II,
VII
BILJEŠKA
o seminaru za diplomate o pravu domorodaca na zemlju (Native
Title)
Sažetak: “National Indigenous Working Group”,
udruga Aboridjina, pozvala je šefove diplomatskih misija akreditiranih u
Australiji na prezentaciju položaja Aboridjina, poglavito u svijetlu tekuće
rasprave o njihovom pravu na zemlju proizišlu iz činjenice da su prije dolaska
Europljana oni bili jedini vlasnici cjelokupnog teritorija Australije. Seminar
je pobudio veliki medijski interes jer je to prvi pokušaj internacionalizacije
aboridjinskog slučaja. Mr Željko Šikić o svom viđenju dao intervju za
krugovalnu postaju ABC.
21. svibnja 1997 bio sam
(umjesto veleposlanika) nazočan seminaru koji je održala udruga australskih
Aboridjina “National Indigenous Working Group”. Dvoranu National Press Cluba je pored šefova misija ili
diplomata visokog ranga ispunilo mnoštvo novinara i snimatelja svih glavnih
dalekovidničkih i krugovalnih postaja. Zanimanje je bilo veliko jer je ovo bio
prvi pokušaj Aboridjina za širenjem svog slučaja izvan granica Australije.
Držeći da je ovo tema koja izuzetno zaokuplja Australiju, i koja izravno ili
neizravno može imati dalekosežne posljedice na australijsku političku scenu,
odlučio sam je ovom prigodom nešto detaljnije objasniti, budući da je prilično
kompleksna.
Australijski domoroci su od
dolaska kapetana Cooka u Australiju prošli teško razdoblje. Došljaci ih, blago
rečeno, nisu tretirali kao pripadnike jedne tisućljećima duge civilizacije.
Prognani sa svojih ognjišta, maltretirani i ubijani, bili su izvrgnuti totalnom
istrebljenju. Ostaci njihovih obitelji stjerani su u malena naselja, a zemlja
na kojoj su tisućljećima živjeli ograđena je i na nju im je zabranjen pristup.
Tek 1968 godine (!) dobili su pravo glasa. Od tad dalje polako su se
priključivali normalnom životu u Australiji. Počeli su se školovati, nastojeći
na taj način postati snažnijima u održanju preostalih oznaka svog gotovo
potpuno uništenog bitka.
Doseljenici iz Europe
(odnosno Britanski Imperij) su Australiju držali nenastanjenom do njihovog
dolaska, te su na tom načelu izgradili cjelokupan zakonski sustav. Pri tom su
potpuno zanemarili Aboridjine, koji su imali svoju civilizaciju, kulturu,
običaje ali i zakone po kojima su se, između ostalog, regulirala i prava na
zemlju i uporabu zemljišta. Dobivši pravo glasa i educirajući se Aboridjini su
u zadnja dva desetljeća spoznali potrebu i mogućnost kakve takve ispravke
stoljetnih nepravdi i poniženja kojima su bili izvrgnuti, te šansu za očuvanje
svog identiteta i povijesnih korijena. Krenuli su u ostvarivanje svojih prava
sudskim putem. Od lokalnih sudova preko sudova države Quensland dva ključna
slučaja su dospjela do Vrhovnog suda. Vrhovni sud je pokazao kako drži načelo
pravednosti barem ravnopravnim s interesima većine državljana.
U prvoj, vjerojatno
najvažnijoj presudi za Aboridjine u njihovoj povijesti od dolaska bijelaca na
tlo Australije, slučaju Mabo, sud je priznao vlasništvo Aboridjina nad
australskim teritorijem po njihovom tradicionalnom legalnom sustavu vlasništva,
te izrekao da se to pravo kolonizacijom nije ugasilo. 1993. je slijedom sudske
odluke australska vlada provela “Native Title Act”, u kojem se ozakonjuje
sudska odluka. Aboridjinima je dana mogućnost pregovaranja oko novih
iznajmljivanja zemlje za poljodjelske namjene, šuma ili rudnika, te pravo
ponovnih pregovora ako bi se pokazalo da u slučaju otkrivanja rudnih bogatstava
postoje ekonomski razlozi za eksploataciju. Pri tom Aboridjinima nije dato
nikakvo pravo na pregovore oko već uspostavljenih koncesija[1].
Drugi bitan slučaj je
pokušaj i djelomičan uspjeh Aboridjina u primjeni sudske odluke iz slučaja
Mabo. Pleme Wik je zatražilo
priznanje vlasništva na poluotok Cape York u državi Queensland. Dio poluotoka nije bio ni u kakvom
najmu, a na dijelu su bile u ovom stoljeću dodijeljene dvije koncesije. Jedan
rančer je na dodijeljenih mu dvije tisuće osam stotina i trideset četvornih
kilometara(!) držao stotinu grla stoke, a drugi koncesionar svoje pravo na 1385
četvornih km nije uopće uporabio. Sud države Queensland je odbio zahtjev
Aboridjina s objašnjenjem da već izdana koncesija isključuje bilo kakvu
mogućnost ostvarenja njihovog vlasništva. Međutim Vrhovni sud je poništio tu
odluku i donio presudu da povijesno
pravo Aboridjina može koegzistirati s postojećom koncesijom, ako to nije u
sukobu s ostvarivanjem koncesije”(!). I u tom obliku su Aboridjini sudsku
odluku držali svojom pobjedom.
Međutim slučaj Wik je silno uzburkao duhove
kako među sadašnjim koncesionarima, ali i među onima koji planiraju zatražiti
koncesije na eksploataciju australijskih rudnih bogatstava, šuma, ili polja.
Odluka vrhovnog suda je prikazana kao stvaranje nesigurnosti za poduzetnike i
ugrožavanje poduzetništva uopće. Najglasnija u traženju ukidanja sudske presude
putem parlamentarnim putem je bila Narodna
stranka, koja je prošle godine ušla s liberalima u koalicijsku vladu.
Predsjednik vlade liberal Howard,
pak nije potpuno podlegao utjecaju svog koalicijskog partnera i dopredsjednika
vlade Tima Fishera i nakon dugog
oklijevanja izložio je prijedlog u kojemu se prava Aboridjina ne negiraju, nego
se bitno ograničavaju. Taj Howardov potez može lako stajati Tima Fishera
gubitka vodeće pozicije u Narodnoj stranci, pa se Fisher nedavno javno
distancirao od prijedloga, kojeg je u
stvari sačinio kabinet kojemu je on dopredsjednik! Pukotina u Vladi može lako dovesti do njene
potpune krize.
S druge strane Aboridjini su uglavnom izrazito
nezadovoljni Howardovim planom, jer nalaze da su njihova prava i mogućnost
svedena na minimum. Zbog toga, rabeći blizinu Olimpijskih igara u Sydneyu, gdje
bi Australija svijetu bila predstavljena baš Aboridjinskom kulturom i
umjetnošću, nastoje urbi et orbi rastrubiti svoj problem, kako bi i na taj način
pritisnuli vladu da promijeni svoj plan u njihovu korist. Aboridjinski prvaci
su na jučerašnjoj prezentaciji naglasili kako žele biti lojalni građani
Australije i zbog toga ne žele napraviti štetu međunarodnom ugledu njihove zemlje,
ali da su im prava njihovog naroda iznad toga”!
Najveći politički dobitnik
u ovom natezanju oko prava na zemlju je nezavisna članica parlamenta Pauline Hanson. Zatraživši “jednaka
prava za sve Australce”, što implicira poništenje bilo kakvih posebnih prava
Aboridjinima, i kombinirajući pritajeni rasizam sa ksenofobijom, pridobila je
na svoju stranu veliki broj Australaca, pa je osnovala i stranku “One nation”. Ovu potpuno novu stranku,
prema ispitivanjima javnog mišljenja, podupire više od petine Australaca. Tim
Fisher i narodnjaci nastoje očajnički naglašavati kako su njihovi zahtjevi
glede Native
title , isti kao i Pauline Hanson[2].
U cjelokupni mozaik
australijskih rasnih etničkih i drugih problema dobro se, na jučerašnjoj
prezentaciji uklopio filipinski veleposlanik pitanjem predstavnicima
Aboridjina, kako oni gledaju na problem
imigranata iz Azije. Nakon vidnog oklijevanja briljantni zagovarač
aboridjinskih prava Peter Yu[3]
je izjavio da Aboridjinsko dosadašnje iskustvo pokazuje kako su “u svakoj
ljestvici ljudskih prava u Australiji Aboridjini uvijek na dnu”.
Nakon završetka
prezentacije nazočni novinari su se prihvatili ispitivati mišljenje diplomata.
Osobno me je dopalo odgovoriti na pitanja reportera krugovalne postaje ABC.
Odgovor je prenesen u vijestima dana između 18 i 19 sati. Emitiran je onaj dio
u kojemu sam naglasio kako je u našoj politici zacrtano nemiješanje u interne
stvari drugih suverenih zemalja, te da držim da je Australija sposobna riješiti
svoje unutarnje probleme. Nije emitiran dio u kojemu me je reporter upitao
nalazim li sličnosti ovog slučaja s nekom situacijom u Europi, a ja sam
odgovorio negativno i rekao da se s u svezi s ovom temom mogu povući izvjesne
paralele jedino sa Sjevernom i Južnom Amerikom, te s Afrikom!
mr Željko Šikić
dipl ing
[1] Trenutno je cca polovica cjelokupnog područja Australije
iznajmljena tvrtkama ili obiteljima. Tako na primjer obitelj MacLauchlan ima
koncesiju na 4.700.000 hektara što predstavlja 70% teritorija Tasmanije.
[2]
Slično se ponaša i predsjednik vlade
Howard, koji već naglašava kako je prije Pauline Hanson govorio o tome kako
imigracija povećava nezaposlenost, i na taj način želi vratiti na svoju stranu
nezaposlene Australce odlutale prema Hansonici.
[3] Otac mu je Kinez a majka Aboridjinka.
Primjedbe
Objavi komentar