Canberra, 2. travnja 1997.
P O V
J E R L J I V O
Can Vel
521-08-03/02-222/97
Dostaviti
MVP
n Kabinet mvp
n ured zamjenika
n II, IV,VII
Predmet: Sinteza događaja na Novom
Zelandu u ožujku 1997.
Vanjska politika
Novo
Zelanđani su s velikom pozornošću pratili događaje
u Papui Novoj Guineji, ali su za razliku od Australaca bili manje uzbuđeni,
jer nisu imali takav osjećaj odgovornosti. Novu Guineju doduše mogu nazivati i
susjednom zemljom, ali ipak je to susjed udaljen 4000 km. Pad sir Juliusa Chana
su dočekali bez iznenađenja.
Protekli
mjesec je na planu vanjsko političkih događaja još jednom potvrdio činjenicu da
udaljenost bitno utječe na intenzitet događaje. Novi Zeland tako egzistira
okrenut svojim unutarnjim problemima i poslovima. Kao bitan događaj na vanjsko
političkom planu spominje se skori
dolazak japanskog premijera Ryutara Hasimotoa, te razmišljanje njemačkog
kancelara Helmoutha Kohla u tom
smjeru.
Posjet
na ministarskoj razini našeg ministra za povratak i useljeništvo Marijana
Petrovića ostvario se u okviru hrvatske dijaspore i nije za službeni Novi
Zeland predstavio osobit događaj.
Unutarnja politika
Kako
tužna priča o Aotearoa dalekovidnici silazi s naslovnih stranica, pojavljuju se
novi znaci napetosti i pukotina u
kolaliciji Narodnjaka i NZ First. Ovaj put se ipak ne radi o kupovini
donjeg rublja (vidjeti prošlo izvješće), već o prodaji brana i budućnosti
mirovinskih fondova. Ove dvije teme imaju zajednički nazivnik u činjenici da su
bile dijelom cijene koju su Narodnaci bili spremni platiti NZ First kod
stvaranja koalicije.
Koalicijski sporazum je
specificirao da glavni opskrbljivači električnom energijom ECNZ i Contact Energy neće biti privatizirani, a narodnjačka vlada
je ranije već započela s prodajom nekoliko manjih elektrana, i sad bi trebala
proces nastaviti ili ga obustaviti, što je podjednako teško. Narodnjaci nastoje
dokazati da je prodaja malih elektrana ipak marginalna (3,8% kapaciteta za
proizvodnju energije) i neće bitno narušiti dogovor o ne privatizaciji tvrtki za
opskrbu električnom energijom, te da je da je u koalicijskom sporazumu napisano
kako procesi započeti prije dana izbora (12 listopada 1996.) trebaju biti
nastavljeni, ako se explicitno ne zaustave!
Oporba se zlobno pita koliko dijelova
tvrdki za opskrbu električnom energijom treba biti privatizirano, da bi
se zaključilo da su tvrtke u privatnim rukama.
Narodna stranka je još 1993
zajedno s Laburistima i Alliance potpisala dogovor o dragovoljnom režimu ulaganja u mirovinske fondove. Međutim pod
pritiskom sporazuma s NZ First predvidjela je za rujan ove godine referendum o
obveznom izdvajanju u mirovinski fond.
Premijer Jim Bolger je braneći se upao u još veće nevolje jer je bio
krivo pripremljen. Pokušao je laburistima spočitati licemjerstvo, jer su u
svojim pokušajima za koalicijom s NZ First također pristali na referendum.
Međutim laburisti su brzo odgovorili da se radilo o referendumu 1999 i da bi
taj referendum sadržavao opciju po kojoj bi ljudi izabrali mogućnost
samostalnog izabiranja mirovinske stope.
Koalicijska vlada muči se s
održavanjem sporazuma između Narodne stranke i NZ First i na drugim područjima.
Najuočljiviji i najviše pod povećalom javnosti je plan trošenja dodatnih 5 milijardi dolara uglavnom u zdravstvo i
prosvjetu. Vlada je već odgodila neka ulaganja. Problem je manje u izvoru
sredstava a više u planiranju i praćenju troškova. Ipak, čvrsti je stav Vlade
da će se novci potrošiti u predviđenom roku, što može umiriti Novozelanđane kao
njegove buduće korisnike, ali ne i kao porezne obveznike.
Popularnost potpredsjednika vlade i rizničara
Winstona Petersa, vođe NZ First i dalje strmoglavo pada sudeći prema
ispitivanju javnog mišljenja. S 30% podrške prije izbora pao je na samo 3.52%!
U isto vrijeme popularnost premijera Bolgera je dosegla 36%. Od podjednako
popularne osobe sa svojim potpredsjednikom i ranijim velikim rivalom, Bolger je
uspio pomirbom postići desetorostruko veću popularnost od Petersa. Pored već
poslovične prevrtljivosti koju je Peters pokazao ulaskom u koaliciju i prvim
svojim nastupima nakon toga, svojoj nepopularnosti je pridodao i neprikladnim
ponašanje, pa i vrijeđanjem pojedinih članova Vlade i Parlamenta.
Rizničar Peters izložen je procjenama svoje sposobnosti i
zbog objavljivanja projekcije platnog deficita do 1999 kad bi trebao doseći
preko 6 milijardi dolara, što bi bila najgora znamenka u 10 godina.
Kritičari vladine gospodarske politike upozoravaju na potrebu smanjivanja
kamatnih stopa i blage deprecijacije novozelandskog dolara, kako kroz dvije
godine ne bi došlo do šokantnog smanjenja zaposlenosti i naglog odlijevanja
novca prema stranim bankama u očekivanju devalvacije.
mr Željko Šikić
dipl ing
Primjedbe
Objavi komentar