Preskoči na glavni sadržaj

New Zealand ožujak 1997.

 

Canberra, 2. travnja 1997.

P O V J E R L J I V O

Can Vel    521-08-03/02-222/97

 

Dostaviti

 

MVP

n Kabinet mvp

n ured zamjenika

n II, IV,VII

Predmet: Sinteza događaja na Novom Zelandu u ožujku 1997.

 

 

Vanjska politika

 

            Novo Zelanđani su s velikom pozornošću pratili događaje u Papui Novoj Guineji, ali su za razliku od Australaca bili manje uzbuđeni, jer nisu imali takav osjećaj odgovornosti. Novu Guineju doduše mogu nazivati i susjednom zemljom, ali ipak je to susjed udaljen 4000 km. Pad sir Juliusa Chana su dočekali bez iznenađenja.

            Protekli mjesec je na planu vanjsko političkih događaja još jednom potvrdio činjenicu da udaljenost bitno utječe na intenzitet događaje. Novi Zeland tako egzistira okrenut svojim unutarnjim problemima i poslovima. Kao bitan događaj na vanjsko političkom planu spominje se skori dolazak japanskog premijera Ryutara Hasimotoa, te razmišljanje njemačkog kancelara Helmoutha Kohla u tom smjeru.

            Posjet na ministarskoj razini našeg ministra za povratak i useljeništvo Marijana Petrovića ostvario se u okviru hrvatske dijaspore i nije za službeni Novi Zeland predstavio osobit događaj.

 

 

Unutarnja politika

 

            Kako tužna priča o Aotearoa dalekovidnici silazi s naslovnih stranica, pojavljuju se novi znaci napetosti i pukotina u kolaliciji Narodnjaka i NZ First. Ovaj put se ipak ne radi o kupovini donjeg rublja (vidjeti prošlo izvješće), već o prodaji brana i budućnosti mirovinskih fondova. Ove dvije teme imaju zajednički nazivnik u činjenici da su bile dijelom cijene koju su Narodnaci bili spremni platiti NZ First kod stvaranja koalicije.

Koalicijski sporazum je specificirao da glavni opskrbljivači električnom energijom ECNZ i Contact Energy neće biti privatizirani, a narodnjačka vlada je ranije već započela s prodajom nekoliko manjih elektrana, i sad bi trebala proces nastaviti ili ga obustaviti, što je podjednako teško. Narodnjaci nastoje dokazati da je prodaja malih elektrana ipak marginalna (3,8% kapaciteta za proizvodnju energije) i neće bitno narušiti dogovor o ne privatizaciji tvrtki za opskrbu električnom energijom, te da je da je u koalicijskom sporazumu napisano kako procesi započeti prije dana izbora (12 listopada 1996.) trebaju biti nastavljeni, ako se explicitno ne zaustave!  Oporba se zlobno pita koliko dijelova  tvrdki za opskrbu električnom energijom treba biti privatizirano, da bi se zaključilo da su tvrtke u privatnim rukama.

Narodna stranka je još 1993 zajedno s Laburistima i Alliance potpisala dogovor o dragovoljnom režimu ulaganja u mirovinske fondove. Međutim pod pritiskom sporazuma s NZ First predvidjela je za rujan ove godine referendum o obveznom izdvajanju u mirovinski fond.  Premijer Jim Bolger je braneći se upao u još veće nevolje jer je bio krivo pripremljen. Pokušao je laburistima spočitati licemjerstvo, jer su u svojim pokušajima za koalicijom s NZ First također pristali na referendum. Međutim laburisti su brzo odgovorili da se radilo o referendumu 1999 i da bi taj referendum sadržavao opciju po kojoj bi ljudi izabrali mogućnost samostalnog izabiranja mirovinske stope.

Koalicijska vlada muči se s održavanjem sporazuma između Narodne stranke i NZ First i na drugim područjima. Najuočljiviji i najviše pod povećalom javnosti je plan trošenja dodatnih 5 milijardi dolara uglavnom u zdravstvo i prosvjetu. Vlada je već odgodila neka ulaganja. Problem je manje u izvoru sredstava a više u planiranju i praćenju troškova. Ipak, čvrsti je stav Vlade da će se novci potrošiti u predviđenom roku, što može umiriti Novozelanđane kao njegove buduće korisnike, ali ne i kao porezne obveznike.

Popularnost potpredsjednika vlade i rizničara Winstona Petersa, vođe NZ First i dalje strmoglavo pada sudeći prema ispitivanju javnog mišljenja. S 30% podrške prije izbora pao je na samo 3.52%! U isto vrijeme popularnost premijera Bolgera je dosegla 36%. Od podjednako popularne osobe sa svojim potpredsjednikom i ranijim velikim rivalom, Bolger je uspio pomirbom postići desetorostruko veću popularnost od Petersa. Pored već poslovične prevrtljivosti koju je Peters pokazao ulaskom u koaliciju i prvim svojim nastupima nakon toga, svojoj nepopularnosti je pridodao i neprikladnim ponašanje, pa i vrijeđanjem pojedinih članova Vlade i Parlamenta.

Rizničar Peters  izložen je procjenama svoje sposobnosti i zbog  objavljivanja projekcije platnog deficita do 1999 kad bi trebao doseći preko 6 milijardi dolara, što bi bila najgora znamenka u 10 godina. Kritičari vladine gospodarske politike upozoravaju na potrebu smanjivanja kamatnih stopa i blage deprecijacije novozelandskog dolara, kako kroz dvije godine ne bi došlo do šokantnog smanjenja zaposlenosti i naglog odlijevanja novca prema stranim bankama u očekivanju devalvacije.

 

 

 

 

 

mr Željko Šikić                                                                                            

      dipl ing                                                                                                      

Primjedbe